Četiri najčešće korištena detektora u plinskoj kromatografiji su detektor toplinske vodljivosti (TCD), detektor plamene ionizacije vodika (FID), detektor zarobljavanja elektrona (ECD) i plameno fotometrijski detektor (FPD). Svaki od ova četiri detektora ima svoje karakteristike i područja primjene, koji će biti posebno predstavljeni u nastavku.
1, Detektor toplinske vodljivosti (TCD)
Detektor toplinske vodljivosti vrsta je detektora koji se temelji na principu toplinske vodljivosti, koji koristi različite karakteristike toplinske vodljivosti različitih tvari za otkrivanje komponenti u uzorku. Kada uzorak uđe u detektor, dolazi do izmjene topline s vrućom žicom, uzrokujući promjenu temperature vruće žice i generirajući električni signal. Mjerenjem veličine ovog električnog signala može se odrediti koncentracija komponenti u uzorku.
Detektori toplinske vodljivosti imaju prednosti jednostavne strukture, dobre stabilnosti i visoke osjetljivosti, te su stoga naširoko korišteni u plinskim kromatografima. Pogodan je za otkrivanje većine organskih spojeva i anorganskih plinova, posebno u području analize plina i praćenja okoliša, te ima važnu primjenu.
2, Detektor plamene ionizacije vodika (FID)
Vodikov plameno ionizacijski detektor je detektor koji se temelji na principu ionizacije, koji koristi plamen nastao izgaranjem vodika i zraka za ionizaciju komponenti u uzorku, čime se stvara signal električne struje. Veličina ovog strujnog signala izravno je proporcionalna koncentraciji komponenata u uzorku, pa se koncentracija komponenata u uzorku može odrediti mjerenjem jakosti strujnog signala.
Detektor plamene ionizacije vodika ima prednosti visoke osjetljivosti, brzog odziva i širokog raspona primjene te je jedan od najčešće korištenih detektora u plinskoj kromatografiji. Pogodan je za otkrivanje većine organskih spojeva, posebno u područjima petrokemije, praćenja okoliša i sigurnosti hrane, te ima širok raspon primjena.
3, Detektor zahvata elektrona (ECD)
Detektor hvatanja elektrona je detektor koji se temelji na principu hvatanja elektrona, koji koristi beta zrake koje emitiraju radioaktivne tvari (kao što je ^ 63Ni) za interakciju s komponentama u uzorku, stvarajući negativne ione. Ovi negativni ioni se hvataju i mjere pomoću električnog polja unutar detektora, čime se dobivaju informacije o koncentraciji komponenata u uzorku.
Detektori zarobljavanja elektrona imaju prednosti visoke osjetljivosti, visoke selektivnosti i niske pozadinske interferencije, što ih čini posebno prikladnima za detekciju organskih spojeva s elektronegativnošću, kao što su halogenirani ugljikovodici i spojevi koji sadrže dušik. Elektronički detektori igraju važnu ulogu u područjima kao što su znanost o okolišu, analiza lijekova i otkrivanje ostataka pesticida.
4, Fotometrijski detektor plamena (FPD)
Fotometrijski detektor plamena je detektor koji se temelji na principu luminiscencije plamena, koji koristi fenomen luminiscencije određenih atoma elemenata ili iona u plamenu na određenim valnim duljinama za otkrivanje komponenti u uzorku. Kada uzorak uđe u detektor, on izgara u plamenu bogatom vodikom stvarajući atome ili ione koji emitiraju svjetlosne signale na određenim valnim duljinama. Koncentracija komponenata u uzorku može se odrediti mjerenjem jačine svjetlosnog signala.
Plameni fotometrijski detektori imaju prednosti visoke osjetljivosti, visoke selektivnosti i brzog odziva, a posebno su prikladni za detekciju određenih elemenata sa specifičnim luminiscentnim svojstvima, kao što su fosfor, sumpor, itd. Plameni fotometrijski detektori igraju važnu ulogu u područjima kao što su petrokemija , praćenje okoliša i geološka istraživanja.
