Povijest razvoja instrumenata za ispitivanje relejne zaštite može se pratiti unatrag do ranog 20. stoljeća kada su se elektromehanički releji počeli široko koristiti u elektroenergetskim sustavima. Tada se ispitivanje uređaja relejne zaštite uglavnom temeljilo na ručnom rukovanju i vizualnim pregledima.
S razvojem elektroničke tehnologije 1960-ih i 1970-ih godina pojavila se prva generacija instrumenata za ispitivanje digitalne relejne zaštite. U osnovi su se sastojali od digitalnih voltmetara i ampermetara i mogli su simulirati različita stanja kvarova u elektroenergetskom sustavu. Međutim, ti su instrumenti bili relativno glomazni, skupi i nisu imali učinkovite mogućnosti obrade podataka.
U 1980-im i 1990-im godinama počela se pojavljivati druga generacija instrumenata za ispitivanje relejne zaštite, temeljena na boljim integriranim krugovima, tehnologiji digitalne obrade signala i korištenju osobnih računala (PC). Ove instrumente karakterizirala je veća točnost mjerenja, manja potrošnja energije i veća fleksibilnost u mogućnostima ispitivanja. Također su bili sposobni generirati grafičke prikaze rezultata ispitivanja, što je uvelike olakšalo analizu podataka o ispitivanju.
U 21. stoljeću pojavila se treća generacija instrumenata za ispitivanje relejne zaštite koji se oslanjaju na napredne tehnologije kao što su Internet of Things, umjetna inteligencija i računalstvo u oblaku. Ovi su instrumenti postali inteligentniji, s većom funkcionalnošću i uključili su važne značajke kao što su automatsko snimanje niza testova, automatsko generiranje izvješća i daljinski nadzor. Ovo je značajno poboljšalo kvalitetu i učinkovitost ispitivanja relejne zaštite i smanjilo opterećenje osoblja za ispitivanje.

